Njegova Budalica :$

Huuuh zdraavo ljudi ovo je moj novi blog.Pisat ću o svom životu koji je bez gospodina dotičnog nula i taako haha :D 

nadam se da ćete čitati :)

hvala ♥♥   (Dalje)

Već duže vrijeme pokušavam sakriti to što osjećam,da drugi ne vide da patim.Ali nekako ne mogu.Svaki dan na tom školskom prozoru kada on dolazi u školu se nacrtam.Srce standardno počinje lupati isto.Vraća se onaj osjećaj,polako ali sigurno.Ne mogu sakriti osmjeh sa lica kada čujem njegovo ime.Prošlo je 3 mjeseca kako smo raskinuli.Boli kao da smo raskinuli prije 3 minute.Ne znam šta mi je uradio,ali nešto jeste.Te zelene oči koje sam mogla gledati pff ne znam ni sama koliko dugo,taj osmijeh koji je neopisiv.Priznala sam mu sve,opet.Rekla sam mu da ga volim,da mi znači i dalje.A on onako ponosan sav,prijatelji pa ćemo vidjeti.Ne znam šta je to trebalo značiti ako sam ga zamolila da mi kaže da li osjeća isto ili makar manje.Da mi kaže istinu,ma koliko bolna bila.Ali ništa.Da mi napiše ono jedno 'volim te' te dvije riječi bi sve promijenile.Prešla bih preko svega.Ali te poruke nema i nema.Čekam je već 3 mjeseca.Umori se čovjek od čekanja,izgubi nadu,ali ova moja 'nada' se kad god ga vidim vrati.Plakala bih stalno,ali nema suza više,presušilo sve.Kao što kaže pjesma : 'sve bih dala da si tu'.Sve bih dala za onaj tvoj zagrljaj,za ono tvoje stiskanje mojih obraza,za dodir,ono drhtanje kad sam u njegovoj blizini,pored njega.Ništa više ne tražim.Zar je to previše?Zar jedna djevojka koja može imati kako jaranice kažu 'boljeg' traži previše? Kažu 'možeš bolje od njega'.Ne ljudi,shvatite da za mene ne postoji kako vi kažete 'bolji'.Ne treba mi bolji hoću njega.Vjerna sam njemu iako nije moj.Kreten jedan,kad bi samo znao koliko mi je stalo do njeg.Haha još pamtim ono njegovo 'volim te budalice moja najviše na svijetu'.Bože,da li je to bilo lažno? Da li je on glumio sve to? To još uvijek samo on zna.On zna da li me je volio stvarno ili nije.Ali ja znam jedno da još nije prestalo.Nije srce prestalo da lupa kad čuje njegovo ime,kad ga vidi.Kažu da imam čudan osmijeh kad ga spomenu hmm.Još uvijek sva zadrhtim kad ga spomenu,a ne nešto više.Hoću ono naše smijanje ko retardi na klupi u parku dok nas ljudi gledaju.S tobom ostajem,na sve pristajem.Sve bi ponovo,vjeruj sve.Ne kajem sešto sam ostajala budna do 4 ujutro da pričam sa tobom dok me ti ne natjeraš jer znaš da ću teško ustati.Pa sjećaš se našeg prvog susreta haha :$ joj joj Sve ovo može stati u 2 riječi FALIŠ MI.Ovo nećeš nikad pročitati znam,ali nema veze bebo :$ tu sam za tebe uvijek i zauvijek. #2011 ♥!

huhuhu ćao ljudi,eh da vam ispričam šta sam danas uradila :)

prolazila sam pored parka gdje smo sjedili uvijek.To mi se dešava svaki dan jer je taj park blizu škole.I pošto sam bila sa jaranicom vidjela sam klupu gdje smo sjedili koju smo zvali 'naša'. Otišla sam dole 2 put nakon raskida.Malo se sjetila svega i napisala naše incjale i naš datum.Pa eto ako se nekad pomirimo..

Možda i nećemo više nikada sjediti na istom mjesu,smijajući se,ali.Vrijeme ide,ja se nadam.Valjda će i to nekad ponovo bit'.